Die band Keimzeit je lětdźesatki kruta wulkosć w hudźbnym wobchodźe a wozjewja nětko z «Ach, ludźo» swój 14. album. W interviewje powěda spěwar Norbert Leisegang (65), čehodla nima žanu mysl na přestaće brojić a hač ma po wjace hač 30 lětach najwuspěšniši song band scyła hišće hrać.
Prašenje: Schadźenski čas je 14. album wozjewił. Kak byšće to wopisał?
Wotmołwa: Hudźbu wopisać je wězo přeco tróšku skedźbliwe. Ale jeli bych pospyt startować dyrbjał, něštožkuli wo tym rjec, potom bych prajił: Tež 14. album je zasadnje naš rukopis, rukopis schadźenskeho časa. Wobswětlimy temy tekstowje, kotrež tak w prěnim rynku njesteja, mało politisce a mało towaršnostnokritisce, ale prosće wěcy, kotrež so pod cyle normalnymi ludźimi wšědnje wotměwaja.
Prašenje: So politisce abo towaršnostnokritisce wuprajić, njewidźiće jako nadawk wuměłcow?
Wotmołwa: Móžu jenož za sebje rěčeć. Hdyž nimaš w towaršnostnym abo w filozofiskim abo tež w politiskim žiwjenju žanu zakładnu wědu, potom dawaš jara husto njezmysł wot so. A to chcu wězo wobeńć. To měli wuměłcy zasadnje wobeńć. Nimo toho namakam wěcy, kotrež so wokoło mje stawaja, a kotrež su z wulkeho dźěla njepolitiske, jara zajimawe – a tež zajimawše hač wšitko, štož móhł sej přiswojić.