sakske biblioteki a muzeje widźa so přez planowane skrótšenja dwójneho etata kraja při digitalizaciji kulturnych kubłow spomalene. Z w naćisku hospodarskeho plana trochowanemi srědkami njeje wobšěrna digitalizacija dalšich historiskich dokumentow a filmow móžna, rozłoži generalna direktorka Sakskeje krajneje a uniwersitneje biblioteki (SLUB) Katrin Stump. Dźe-li wo digitalizaciju kulturneho herbstwa, bychmy tuž sami na sebje wostali. „Město etablěrowaneje centralneje infrastruktury bychu dróše indiwiduelne rozrisanja trěbne byli, štož sej mnozy institucije a akterojo we wjesnych kónčinach dowolić njemóža. Wosebje w padźe awdiowizuelneho herbstwa wobsteji tež strach, zo so dla hrožaceho rozpada materialijow wažne načasne swědčenja na přeco zhubja, jeli je w přichodnych lětach njedigitalizujemy“, Stump argumentowaše. : Sakska podpěruje digitalizaciju wobstatkow institucijow z programom za wědomosć a kulturu a programom k zachowanju awdiowizuelneho herbstwa w Sakskej. SLUB to nawjeduje. Po jeho informacijach je po jeho informacijach hižo wjace hač 18 milionow stron teksta a wobrazow kaž tež wjace hač 110 000 mjeńšin zwukowych a filmowych nahrawanjow po wšěm swěće přistupnych. Jeničce w lěće 2025 bě něhdźe šěsć milionow přistupow k tak mjenowanym digitalizowanym kopijam. Zaměr je, kulturne herbstwo Sakskeje digitalnje zawěsćić a tež mjezynarodnje lěta z mnohich institucijow a priwatnych zběrkow wažne načasne swědstwa kaž historiske regionalne dźeniki a nowinki kaž tež teksty, fotografije a filmowy material wo sakskej industrijnej, sportowej, hudźbnej a wšědnej kulturje, rěkaše. Medije, kotrež su často wot přirodnych procesow rozpada wohrožene, njebychu so jenož přichodnym generacijam přez digitalizaciju zachowali, ale někotre z nich bychu tež prěni raz zjawnje wužiwajomne byli. „Bjez statneho digitalizaciskeho programa njebychu naše drohoćinki tak widźomne a předewšěm tež wužiwajomne njebyli. To njemóže ani jenički muzej a naš mały domček scyła nic“, podšmórny Daniela Simon z muzeja Němske stólcowe twarjenje w Rabenauwje. Hakle wot toho časa, zo je móžno wobstatki w digitalnych formatach pokazać, wobroćichu so eksperća za meble a wuhotowanje, zběraćeljo, wědomostnicy, spisowaćeljo a muzejownicy na muzej, zo móhli z nahrawanymi datami dźěłać. Digitalna widźomnosć je muzejej runje tak wažna kaž wuchowanje objektow samych. Copyright 2026, dpa (www.dpa.de). Wšitke prawa wobchowaneZběrki njemóža sej drohe indiwidualne rozrisanja dowolić
Dźěl wobstatkow je hižo digitalizowany
Originalne dokumenty hroža rozpad Minjene
Muzeje chcedźa swoje drohoćinki digitalnje widźomne sčinić