Na syn RAF-teroroweho wopora Hanna Martina Schleyera je zamołwjenje sobuskućićelki Silke Maier-Witt počesćił. Wona je a bě jenička z RAF, kotraž je so dotal zamołwiła», rjekny Jörg Schleyer «Süddeutschen Zeitung». To namaka wón kedźbyhódne, tohodla wón z njej rěči. Wothóčkowany za njeho zašłosć pak njeje: «Wodaj, wodać a zabyć, to njeje wšitko to samsne.»
75-lětna Maier-Witt je runje swoju awtobiografiju wozjewiła, w kotrejž wopisuje swoje wobdźělenje na wotwjedźenju tehdyšeho prezidenta dźěłodawarja Hanna Martina Schleyera. Wona je so kónc 1970tych lět wot RAF wotwobroćiła, jastwo wotpokućiła a před něšto časom pola Jörga Schleyera wo wodaće prosyła. «SZ» praji wona: «Hdyž ludźi moriš, potom změniš jenož swójski swět, pokładźe je sobu winu. Polěpšować pak scyła ničo nječiniš.»
Ze swójbami štyrjoch přewodźerjow Schleyera, kotřiž buchu při wotwjedźenju 5. septembra 1977 w Kölnje wot RAF zatřěleni, njeje jich najebać jich žedźenja hišće kontakt nawjazało, zo bychu wo wodaće prosyli. «To bych dyrbjał poprawom tež hišće činić», praji Maier-Witt. «By hišće tak wjele było.»